Mirna je noc,
a mjesec tuzno oko cigansko.
U ovaj gluvi cas,
ko tihi glas,
tvoju sjenku iz sna budim.
A nema nicega,
osim tvoga imena,
samo s prozora kroz okna dva,
sija prazan, pospan grad.
Ivana, ivana, Sarajevo drijema,
a tebe vise nema.
Ivana, ivana, Sarajevo drijema,
a tebe vise nema.
I, sve na tren, zamirise na tebe,
a ja ne smijem da, da udahnem,
jer char mi nestaje.
Ivana, ivana, Sarajevo drijema,
a tebe vise nema.
Ivana, ivana, Sarajevo drijema,
a tebe vise nema.
