Volim te kad pricas
Volim te kad pricas u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid, ogoljela do kostiju
postaje stvarnost zaboravljena bol
ne zelim da te odvlacim daleko
Rijeci poput bajke smiruju camotinju
ne brini, neko pamti svaki tren u godini
sve veze, setnje, razgovor
a ti jos razmisljas, vjeruj mi
Gledaj moju malu kako ide niz ulicu
primjecujes li boju na njenom obrazu
danas je prvi dan u proljecu
i ona uziva kao da je posljednji
